UINDII
Masato Harade je kvintesencijalni eighties film čiji je glavni junak
istovremeno bubnjar porg rock benda i profesionalni moto-trkač. Iako se
tema njegove muzičke karijere dalje ne razrađuje, mislim da je ovaj opis
lika dovoljan da opiše koliko je sve ovo umočeno u 80s mačizam.
Međutim, zapravo, film na kraju postaje dekosntrukcija istog tog mačizma
jer govori o turneji tog mototrkača po evropskim pistama preko jednog
leta tokom kog mora da brine o svojoj kćeri koja je posle razvoda
pripala majci. Devojčica se nameće kao glavni lik i kao katalizator
pokušaja da se otac promeni, iako zapravo na kraju shvatamo da u njemu
promene nema, da on želi pobedu i da ga porodica ne može učiniti boljim
čovekom ali može boljim trkačem.
UINDII sasvim sigurno spara u red filmova o moto-sportu. Ovo je japanski
film, glavnu mušku ulogu igra Hiroyuki Watanabe, ali čitav je snimljen u
Evropi tako da ne znam da li je nameravana neka vrsta crossovera ili
ne. Verovatno jeste. Muziku je radio poznati japanski prog
klavijaturista Akira Inoue, i uprkos tome što ovde ima prog-popa, nikada
se ne dese Berlin i Giorgio Moroder, mada oni meni nikada ne smetaju.
Film ima visokooktanske scene na moto-stazi, sa dosta kamera rigovanih
na same motore i tvrdim prikazom trke u kome Harada ne ostavlja ni gram
prostora za melodramu. Snimao ga je Witold Sobocinski, otac nažalost
prerano peminulog Piotra Sobocinskog i deda njegovog potomka koji je
takođe snimatelj. Witold je veliki majstor koji je radio sa Polanskim i
Zanussijem i filmu daje melanholični evropski vajb premda se ne štedi
kada se dešavaju trke. Čitav film je sniman mahom u Nemačkoj i Holandiji
i moram priznati da me je imaginarij zapadnoevropskih autoputeva vratio
u detinjstvo kada sam bio pasionirani gearhead.
Patrick Stewart predvodi podelu “zapadnih” glumaca i već ovde igra
“dedu”, odnosno lik sportskog fotografa “sa tajnom”. Od zapadnih glumaca
zanimljivo je da se ovde pojavljuje i jedan sa Istoka, Dean Reed, u
ulozi Amerikanca, u zapadnoj produkciji. Ovo mu je bila jedna od
poslednjih filmskih rola.
Devojčica Chris Addison deli ime sa poznatim britanskim komičarem i ona
definitivno nosi film kao energični emotivni ali i pripovedački centar
priče.
VHS rip sa izdanja zaboravljene kuće Toshiba EMI i koliko znam odustvo
zapadnog DVD izdanja sugerišu da kvalitet ovog filma nije ostao upamćen
na Zapadu. Čak ne možemo reći da je ovo najdostupniji film Masata Harade
na Zapadu. Pa ipak, za mene je ovo bio hidden gem i film kome sam možda
pogledao kroz prste zbog nostalgije, teme koju volim i nekih stvari
koje me trenutno zanimaju kao što je Dean Reed, ali to ne znači da
zapravo nije dobar i da ne zaslužuje pažnju.
* * * / * * * *
Нема коментара:
Постави коментар